Mlolko, statues, i ova može da me razvali. Da mi je da se zaljubim, to mi tako treba, prije nisam mogla bez toga, ali sad kao da i ne postoji niko ko bi... Ko bi... Ili je možda došlo vrijeme da ja padnem na foru da će on naći mene. A tako me je lako pronći na svim mjestima na kojim i treba i ne treba da budem i u svim ljudima u kojim treba i ne treba da živim. Fakat, ako me traži onda je nesposoban ako me još nije našao, ili sam ja nesposobna za to da budem pronađena. Kafa je preslatka, nikad ne znam staviti dovoljno ili manje šećera, uvijek previše pa se onda kajem što sam je uopće i skuhala, ali jazuk je bacit je, pa ću je fakat popiti. Nema mi druge. Još jedna cigara, u prvoj kutiji su ostale još dvije.

Pravim hrenovke... Staviću i jedno jaje. Hljeba nema, pa mislim da mi ni ovo neće ništa pomoći. Hrenovke se čine pokvarenima. U oči me gledaju i namjerno smrde. Samo ih je dvije. Tava me sa strahom gleda, u njoj je kapljica ulja koje nema nikakvu funkciju u mom organizmu. I ulje smrdi. Ne mogu ga podnijeti, i jedno jaje. Pa nije ni tako loše. Valjda će mi malo utaliti glad. Ali hrenovke su pokvarene. Iz kuhinje smrde dovde. Smrde i neki ostaci ribe koju je Alisa jela. Ja nemam volje da to bacim u smeće. Popravlja mi taj smrad misao o hrenovkama, ovo smrdi gore fakat. Promiješala sam isjeckane hrenovke, izgledaju kao desetak malih glava koje zjape gladne. Nervira me pjevač iz zvučnika, glup je strašno. Hrenovke se kližu po ulju. Takmiče se koja će više da skoči. Ipak sam ja pobijedila. Stavila sam tavu na dasku pored sebe. Sva je iskrivljena i ružna. I jedna viljuška kojoj su oni zubci poremećeni i preblizu stavljeni jedan pored drugog. Probala sam jednu hrenovku, nije dobro ispržena,ali sad mi se ne da opet ista procedura. Bez hleba ovo čak i ružno izgleda, a tak kakvog je okusa. Tava bježi pod viljuškom, živcira me namjerno. Možda bih trebala otići majki na ručak. Mrsko mi je, samo mi se sjedi. Danima me već proganja osjećaj beskorisnosti, ali evo, bila sam korisna za svoj želudac. Ili nisam, vidjet ćemo to već za nekoliko minuta.  Nemam šta da radim, ili imam, ali mi se ne da. Jebeni poslovi po kući, oprat ću suđe poslije nekad.